Your browser version is outdated. We recommend that you update your browser to the latest version.
>
Prirodne lepote

Prirodne lepote

Tara

Ono što Durmitor razdvaja i preseca je neobuzdana reka Tara.

Tara ima tok dug 150 km i najduža je crnogorska reka, koja na svom kraju čini pritoku Drine. Na delu toka kroz Nacionalni park, Tara ima prosečan pad od 3,6 m/km, pa zato postoje brojni vodopadi – bukovi i brzaci. Tara je čudnovata reka – uglavnom je silovita i brza, ali ima mesta na kojima se može i pregaziti (gazovi). Na jednom mestu je toliko uska da se može preskočiti jednim skokom –  to mesto naziva se Đavolje laži. Četrdesetak bukova, od kojih su najpoznatiji Sokolovina, Đavolje laži, Bijeli kamen), postoje dužinom celog kanjona, i iako ne prelaze visinu od 1,5 m glasno i snažno se ubacuju u zapenušanu Taru. Voda koja izvire iz jezera u pećini Bučavica (na levoj obali Tare), kroz vrelo Bajlovića sige, stropoštava se u Taru sa visine od preko 30 m, na dužini od oko 150 m.

Kanjon Tare, koji se probija između Bjelašnice, Sinjajevine, Ljubišnje i Durmitora, dubok je i do 1.300 m, a ako se uzme u obzir i njegova dužina od 68 km, reka Tara zauzima prvo mesto u Evropi, a drugo u svetu – odmah posle kanjona reke Kolorado, u Americi.

Zbog kvaliteta svoje vode i jedinstvenog eko-sistema, Tara je 1977. godine uvrštena u program "Čovjek i biosfera" i upisana u ekološki rezervat biosfere sveta, čime je zaštićena međunarodno usvojenom konvencijom.

Tara, nazvana "suzom Evrope" smaragdne je boje, nepredvidive ćudi, nepristupačnih obala, raznih podvodnih prepreka, i predstavlja izazov za avanturiste, ribolovce, ljubitelje raftinga, splavarenja i kajaka. U mestu Đurđevića Tara nalazi se veliki most (1938–1940) koji je vremenom postao jedan od simbola reke. Svojom arhitekturom se uklopio u prirodni ambijent kao da je i sam građen moćnim prirodnim uticajima. Dužina mosta iznosi 154 m, a na najvišem luku dostiže visinu od 135 m. Izlet na same ivice kanjona predstavlja poseban doživljaj. Naročito treba izdvojiti Ćurevac (1. 625 m), mesto sa kojeg se sa jedne strane vidi panorama Durmitora, a sa druge kanjon Tare.

 

Jezera Durmitora – Gorske oči

Svako jezero ima svoju lepotu, različito je po postanku, veličini, količini vode, obliku ii pejsažu koji ga okružuje.

Kada se krene od Žabljaka prema Nikšiću, nalazi se Vražije jezero (kolevka krilatih konja). Na nadmorskoj visini od 1.411 m, duboko 10,6 m, široko otvoreno prema suncu.

Kada se krene dalje putem, smešteno je Riblje jezero. Nalazi se na visini od 1.409 m, sa najvećom dubinom od 5,5 m. Ime je dobilo po bogastvu ribom, i to naročito krupnim primercima.

Na drugoj strani, u jugoistočnom delu Durmitora, nalazi se Pošćensko jezero. Nadmorska visina jezera je 1.487 m, a najveća dubina iznosi 3,6 m. Nastalo tokom ledničke erozije, privlačilo je pažnju mnogih geologa, prolaznika, putopisaca, naučnika...

Kad se krene duboko u kamena prostranstva Durmitora, nailazi se na Modro jezero, koje je ime dobilo po svojoj boji. Smešteno je u podnožju vrha Sedlena greda, na nadmorskoj visini od 1.609 m, a dubina vode dostiže najviše 3,3 metra. U jezeru ima pastrmke, a ovde često mogu da se vide i divlje patke.

Malo dalje, odvojeno jednim prevojem, smešteno je Srablje jezero, jedno od najmanjih jezera, sa maksimalnom dubinom od 1,5 m. Durmitorci se kupaju u njegovoj vodi smatrajući da je lekovita za kožne bolesti.

Odmah tu je i Valovito jezero na 1.695 m, sa najvećom dubinom od 3,5 m.

Prema centralnim delovima Durmitora dolazi se u cirk Škrka, najdublji i najrasprostranjeniji na balkanskom poluostrvu. Škrka nudi dva jezera – Veliko Škrčko, koje je Jovan Cvijić označio i imenom Zeleno, na 1.686 m, sa najvećom dubinom od 17,2 m, a voda je providna čak do 8,5 metara, po čemu je prvo među jezerima na Durmitoru. Pored Velikog, postoji i Malo Škrčko, na čak 1.711 m, sa prosečnom dubinom od 5,9 m.

Dalje od ovih jezera, u pravcu sela Nedajno, smešteno je Sušičko jezero. Na nadmorskoj visini od 1.140 m, ovo jezero je predstavnik periodičnih jezera Durmitora. Hrani se vodom reke Sušice, a ona nastaje od vrela i samo u vreme prolećnih meseci, kada je i samo jezero vidljivo.

U podnožju Crvene grede, nalazi se Jablan jezero ili Malo jezero, iako je prostranije i dublje (8,5 m) od nekih drugih. Jezero  se nalazi na 1.791 m.

Niže od ovoga jezera, na samom izvorištu vrela Mlinski potok, smešteno je Zminje jezero. Skriveno u dubini šume smrče, ledene tišine, malo po dimenzijama, najverodostojnije dočarava Gorsko oko – između četinara gleda na Crvenu gredu i obližnje vrhove. Nadmorska visina ovog jezera iznosi 1.520 m, a najveća dubina je 7,7 m.

U neposrednoj blizini, na nadmorskoj visini od 1.489 m nalazi se Barno jezero, male površine, obala obraslih gustom barskom vegetacijom, dok se u njegovoj okolini nalazi četinarska šuma. Po narodnom vjerovanju, voda ovoga jezera je lekovita. Maksimalna dubina ovoga jezera je samo 1 m.

Na planini Sinjajevini, na njenom severnom delu, nalazi se Zminičko jezero, na 1.285 m. Pored obale dubina ne prelaze 0,7 m, a maksimalno je 3,8 m duboko. Ovo jezero je bogato divljim patkama, ćubastim patkama, kao i riđoglavim plovkama.

U jugoistočnom delu Sinjajevine smešteno je Zabojsko jezero, na 1.477 m, sa maksimalnom dubinom od 18,8 m.

I ovde postoji nekoliko periodičnih jezera, s’ proleća i jeseni, od kojih su napoznatija Ševarita lokva, maksimalne dubine 1 m, u blizini Vražijeg i Ribljeg jezera, kao i Suva lokva smeštena u Pošćenskoj dolini, na 1.594 m, sa maksimalnom dubinom do 1 m.

U centralnom delu Durmitora, na nadmorskoj visini od 2.028 m smešten je Zeleni vir. Od najvišeg vrha Durmitora – Bobotovog kuka, udaljen je 1 km. Jezero je dugačko 50 m, široko 40 i duboko 2 m.

Na 3 km jugozapadno od Žabljaka, sa kojim je povezano asfaltnim putem, smešteno je Crno jezero, najveće i najpoznatije jezero Durmitora i drugo po površini među planinskim jezerima Crne Gore. Sastoji se iz dve vodene površine – Velikog i Malog jezera, odvojenih uskim kopnom, zvanim struga. Jezero se nalazi nasred guste četinarske šume, ispod vrha Međed, u samom srcu Žabljaka, na 1.481 m nadmorske visine. Prirodni fenomen vezan za ovo jezero je tzv. bifurkacija – oticanje vode u dva suprotna pravca tj. u dve reke – Pivu i Taru. Malo jezero je duboko 49 m, a Veliko 24,5 m. U proleće, kada sneg počne da se topi, ispod njega izbija snažno vrelo Čelina, koje se slapovima stropoštava u jezero. U letnjim mesecima na jezeru je moguće veslanje i kupanje, jer temperatura vode prelazi 22 stepena. U sklopu letnje manifestacije Dani planinskoga cvijeća na njemu se održava ceremonija venčanja mladih bračnih parova. U zimskim mesecima, jezero je omiljeno mesto ljubitelja klizanja, jer je potpuno okovano mrazom i ledom. Celom njegovom šumovitom obalom prostire se uređena pešačka staza, a čitavo jezero se može obići za nepun sat.